Nedjeljno jutro.
Probudio sam se rano. Pripremio kavu.
Vruća je. Palim cigaretu.
Sviraju Pet Shop Boysi.
Na stolu crtam lajnu.
Nije duža od pet centimetara.
Srolanu novčanicu od jednog dolara trpam u nos.
Čupam u tiru. Zabacujem glavu.
Navlažim prst. Skupljam mrvice za stola.
Utrljavam na desni. Zube.
Plešem, košulju uvlačim u hlače.
Navlačim sako.
Uzimam ključeve automobila, cigarete.
U uši trpam slušalice.
Vozim se.
Do crkve.
Na ulazu uvaljujem šaku u onu posvećenu vodu.
Prekrižim se. U ime Oca, Sina i Jebenog duha.
Sjedam.
Kao u školi, u posljednju klupu.
Vilica vibrira.
Glava cima, noga cupka.
Ljudi su čudni.
Svoju pažnju umjesto sebi ili Bogu,
posvećuju meni.
Pokazujem im na popa.
Križaju se.
Sa njihovih usta iščitavam čuđenje.
Ubrzano izlazim.
Preko puta je bar.
Sa naočalama na očima sjedam na terasu.
Naručujem negroni.
Konobar se smije.
Razumije.
Donio je slamku.
Tek malo dužu od novčanice.