proza: hotelska rapsodija

Published on March 24, 2026 at 2:59 PM

 

 

Radno mjesto: hotel. Tamo negdje. Jug Sjevernog Jadrana. Uvala. Ljeto. Izležavam se na plaži. Razno razna glazba sa razno raznih zvučnika trešti. Debele Švabice moče kvrgave noge. Rusi nose zlatne Rolexe. Talijani prkose križevima oko vrata.

Promatraju. Promatramo. Djevojke u tangicama. Gole sise skaču. Kao da smo posjetitelji galerije.

Nisam sam. Više nas je. Pričamo na engleskom. Led se topi. Pjenušac znoji u fensi zdjeli. Smijemo se. Svaka grupa za sebe. U svom filmu. Ljeto je. Godina 2019.

Oprašujemo se prahom. Kombinacija sa mjehurićima prebacuje. Rusi pijani. Talijani glasni. Mi i djevojke u tangicama u sredini. Dobacuju jedni. Dobacuju drugi. Plaža se prazni. Glazba sve tiša.

 

U hotelu čudnovata ekipa:

Turčin sa nizozemskim papirima. Stalno se žali. Smatra da ima pravo na bazen 24/7. Bez obzira na radno vrijeme. Maltretira recepcionerku. Mlada je. Ja nervozan. Dižu me od ručka. Ulazim u njegovu sobu. Izbacujem ga iz hotela. Recenzije stižu prije no što je izašao iz Hrvatske. 1/10. Recepcionarka mi trči u zagrljaj. Uvaljuje jezik kao da sam narodni heroj. 

 

Talijanski karabinjer pred mirovinu. Brčići. Sijeda kosa. Zalizana unazad. U stalnoj potrazi za kokainom. Sa djevojkom od tridesetak godina. Ona šeta gola po hotelu. Lovim je. Navlačim na nju ogrtače. Odvodim u sobu. Želi da je jebem. Oči bijesne, ali karabinjer ne izgovara prigovare. Nabavim li mu za crtu. Baš si pandursko smeće, Lorenzo mio – pomislim. Zagrlim je, zagrnem. Dali 10/10. 

 

Soba na katu. Ludi Poljak. Tek izašao na slobodu. Adam. Velik. Jak. Srčan. Glasan. I njegova žena. Plavuša. Mojih godina. Adam je od milja zove: Kurva. Od prvog dana rade sranje. Da ga skuliram, ujutro mu u viski trpam mrvljenu tabletu za spavanje. Privremeno ga umrtvljuje. Ručak. Večera. Sedam dana - stalno spava. Osim po noći. Tada šilji Evu u dupe. Sobarice svakodnevno mijenjaju usranu posteljinu. Na odlasku govori: Nigdje nisam ovoliko spavao. Jebi se Adame. I ti Evo. 10/10.

 

Htio sam reći; nitko ne vidi širu sliku: 2030. neće biti recepcije.

Bit će iskrivljene percepcije; Turčin će gnjaviti Adama. On će ga isprebijati. Lorenzo će privesti Adama. Pretresti. Pronaći dovoljno kokaina za sedam dana ljetovanja.

I što onda? Mene tamo neće biti. Šinjorinu će šiljiti Eva. Neće biti više od 8/10. I bit će skuplje.

 

Jebeš taj posao. Odlazim u galeriju. Vrijeme je da se i ja gostim. Ljeto 2019, sve u svemu: 9,5/10.