Izlazim iz noćnog bara sa bocom jeftinog whiskeya u rukama. Kroz otvorena vrata izlaze oblaci dima, zvukovi bassa i prigušivača. Ulaze specijalci. Nešto svježeg zraka. Snop ranojutarnjeg sunca.
Oh da. Pijan, ustvari mamuran, s čizmama na nogama, sunčanim naočalama na očima i cigaretom među prstima teturam ovim raskopanim gradom. Jedine žive lutke su prostitutke. Svi ostali su mrtvi. Izgubljeni. Pogubljeni. Gazim preko leševa. Spotičem se o plinove koji izlaze iz njihovih nadutih trupala. Sad su plavci, više nisu bijelci. Stavljam revolver na čelo kurvi. Ulazimo u borbeno oklopno vozilo. Jebemo se. Ne vodimo ljubav. Kokain je jeftin, ona je skupa. Ja plaćam. Ipak sam gentleman. Naučila me majka. Da uzmem sve što mi se sviđa. I da za to plaćam.
Moje oči su velike. Prerano vidjele previše. Grad je groblje ološa. Gubitnika. Koračam kroz pepeo.