Rekla si da sam star.
Da sam umoran.
Da je ono što nudim: uzmi ili ostavi.
Zapravo rekla si da ti više ništa ne mogu dati.
Da je ovo moj maksimum.
I da time nisi zadovoljna.
Proljeće je lažno.
Nebo lažno.
Sunce lažno.
More lažno.
I tvoje riječi - lažne.
Još ne vidiš. Još ne znaš.
Ali još uvijek mogu poginuti.
Još uvijek mogu hodati, izgrižen, pregažen, zgužvan.
Još uvijek mogu sanjati.
Još uvijek mogu voljeti.
Pogledaj se u ogledalo.
Vidjeti ćeš mene -
u svakoj sjenki, u svakom odrazu.
Kad god se osvrneš, vidjeti ćeš mene.
Krvavog, razvaljenog, ogoljenog.
Kako udišem vlastite pogreške, tražeći tebe.
Nisam umoran draga.
Ne mogu se umoriti.
Previše sam živ da bih se tek tako predao.