Naučit ću kuhat. Mogu ja to. Kuhari su ratnici. Strastveni. Svaka kap ulja, svaki rez nožem, svaka kockica povrća – čin borbe, čin stvaranja. Moj bistro neće biti prostor za masovno ludilo. Bit će atelje, konoba, laboratorij, hram. DJ pult pršti zvukovima koji se stapaju s mirisom maslinovog ulja, dimom iz kamina i šapatom kuhinjskih tajni. Šank je pun alkohola, vibrira svjetlom i bojama. Vlastita linija vode. U staklenim bocama. Domaće vino, pomidori.
Kuhat ću paštu. Od onog vodnjanskog Francuza. Jaja koja pjevaju dok ih režeš. Carpaccio od govedine, tune, brancina – tanak, precizan, čist. Pršut rezan nožem, svaka feta glasna. I imat ponudu sireva. Fažol, maneštru. I povrće na žaru. Iz mora; inćune i srdele. Salata od hobotnice. Maslinovo ulje, cvijet soli, domaći kruh. I to je to, čista strast, ljubav, rat. Ništa više.
Gutljaj vina, rakije, pjenušca – ritual. Samuraj sam asfalta. Muškarac mora znati kuhati. Bistro je moje utočište. Moj svijet u kojem se nitko ne skriva iza laži. Gdje se jede polako, voli iskreno i duboko. Gdje se živi kao da sutra ne postoji. Mir, kaos, rez. Mjesto gdje postojim. Strast.