14. ožujak – napisali bi to Amerikanci 3/14. Bio bi to, ili jest Ajnštajnov rođendan. I dan broja Pi. U prijevodu 3,14 i još bilijuni decimala. Posvetio je tome prije nekoliko dana, svoju emisiju Time Killer, Željko Herceg na Radio Maestralu.
Već samo danovanje broja ide mi na živce, pa nisam previše slušao što Herceg ima za reći. Čuo sam zaključak, koji je vrlo sličan mojem mišljenju o broju Pi – koji kurac je broj Pi!?
Tih pet ili šest minuta, koliko je trajala vožnja od mjesta A do B uživao sam u inteligenciji Željka H., u njegovom glasu i osjećaju za ritam etera. Na tom kratkom putovanju nisam bio sam, pa sam rekao suputnici da me nervira ta intelektualna fora i dimenzija broja Pi. Da ne vidim svrhu niti poantu, misleći pritom na Pi – famu. Odgovorila je britko, u iznerviranom tonu: Istraži.
OK, bejbe. Here we go;
Pi je omjer kruga i njegovog promjera. U prijevodu to znači – harmoniju i simetriju. Svega na kugli Zemaljskoj i Svemiru. Broj iracionalan i transcendentalan. Vidiš li koliko je zbrkan!? Ekstreman, beskonačan, beskonačno zbunjujuć... Zar on takav, zadužen je za harmoniju i simetriju?
Nije ni čudo da smo u kurcu. Mislio sam da je do Adolfa, Putina, Zelenskog i Trampa, do Bruxelles birokrata. Ali nije. Do glupog broja je.
Kažu da Pi na neki način oblikuje krugove (zar i one začarane?), valove, zvukove. Svemu tome daje neku mjeru. I da bez Pi–a svijet bi bio drugačiji. Ni zvukovi ne bi bili isti. Svjetlost bi se drugačije lomila. Uglavnom, perspektive bi bile drugačije. Rekao bih da bi se potencijalno vidjeli i čuli točnije. A mi okrugli – debeli, bili bi šarmantni. I kockasti.