Nedjelja.
Nesunčana, oblačna. Ona na selu bere tratinčice i šparoge. Pišem. Na stolu loša kava, puna pepeljara. U podlozi jazz. I dosada. Ružna, gadna dosada. Guši me. Ubija. Kolje.
Bipolarni poremećaj;
jučer na konju, danas na dopu. Ekstremi. Poroci. Ovisnosti. I tu, u tom kontrastu, nastaje umjetnost. Književnost. Krik. Vrisak; između euforije i praznine.
Dosada ubija.
Ne posao, ne suvremeni život. Nepodnošljiva praznina. Kad je život dosadan, porok je spas. Ovisnost lijek. Nedostatak sadržaja gura te u adrenalin. Tu, u tom vakuumu između vrhunca i dna stvara se inspiracija. Ekstremi daju energiju. Dosada daje vrijeme za interpretaciju.
Sjebanost.
Osjećaj mješavine bipolarnosti, dosade, želje i poročnosti. Tu nastaje svijet. Umjetnost. Najbolja književnost. Najbolja umjetnost. To je mjesto gdje nastaje kreativnost. Sreća. Sloboda.
Sloboda je društvena opasnost.
Suprotnost zakonima. Sustav je stisnut. Moral, prava, pravila, zakoni - neprijatelji slobode. Društvo koje kapital stavlja iznad svega ne podnosi, zatire slobodu. Jer sloboda razara. Ali i stvara. Kreativnost umire kad sloboda nestaje. Krug iznova počinje.
Jebeš grafikone i dijagrame.
Jebeš projekcije i prezentacije. Stvari ovako stoje:
zdrav čovjek > kreativan čovjek > sretan čovjek > slobodan čovjek
Zločesto i podlo, društvo okreće krug unatrag;
slobodan > sretan > kreativan > zdrav > bolestan > rob.
I onda opet;
bolestan rob traži porok. Kroz njega pronalazi umjetnost. Umjetnost je spoj kreativnosti, slobode i sreće. Krug se vrti. Okreće. Eksplodira. Umire. Rađa se.
Ponavljam se.
Sjedim. Kava je hladna. Nedostaje cigareta. Kad dosada ubije, sjebanost se rađa. Ekstremi razum sjebavaju. Dolazi inspiracija.
Iako rođen u pogrešno vrijeme, tu sam živ.