Na svojim putovanjima između jave i snova jašemo u Mustangu ili na nekom cafe raceru. Odjeven sam u crnu boju. Kosa je ni kratka ni duga, brada zapuštena. Oči skrivamo sunčanim naočalama. Cigareta leprša među prstima, vjetar šamara naša lica. Ti si točno takva kakva jesi. Lijepa, nasmijana. Kroz crnu majicu naziru se sisice. Kroz hlače ocrtava tvoje seksi dupe.
Putujemo uz obalu. Od ovdje do Dubrovnika, Albanije, Trsta. Sicilije, Korzike, Francuske rivijere. Od New Yorka do Los Angelesa. Može i do Vrsara ili Poreča. Adresa nije bitna, važan je film u glavi.
Od čega ćemo živjeti? – pitaš me uzbuđeno.
Zar je važno? – pomislim, i kažem: Pljačkat ćemo banke.
Proljeće je, ili ljeto. Također je nevažno.
Cestu zapljuskuje more. Mene ti. Pivom iz boce. Tako divno se smiješ. Volim te. Više no ikada prije. Pljačkamo banke, pijemo koktele. Obilazimo striptiz barove i kockarnice. U McDonaldsima jedemo chiken nugetse i pomfrite. Krcamo se toksinima. Oko nas je buka. Živimo od adrenalina. Dopamina. Vitamina. Život je igra. E, to je ono što je važno. Slušamo A Little Less Conservation. Miami Vice u glavi.