Tko je bez grijeha nek' baci kamen prvi – rekao je netko, mislim u Bibliji, još odavno. Napio sam se danas. Bez nekog posebnog razloga. Ako izuzmemo činjenicu da sam napokon čuo riječi pohvale. Umjesto uobičajene kritike. Ispada da sam pogriješio. A nije lijepo, ni dobro griješiti. Kritičari ne trpe pogreške. Naravno; tuđe. Majka je opet loše. Ako je to uopće bitno. I ona je grešnik. Sin je ulovio glavoča. I vratio u more. To je dobro. Jer u ovom svijetu ne postoji tolerancija na pogrešku. Svaka greška ima cijenu. Svaka pogreška se plaća.