Petak je, prvomajski. Svi su vani. Stari u Šijani, mladi u Fažani, sredovječni na Hidrobazi. Opijeni, pijani, veseli. Sindikati skupljaju članove da pojačaju prihode. Političari se dodvoravaju da pridobiju glasove. Ugostitelji, udruge, zadruge, političke stranke – svi koriste priliku da zarade.
140 je prošlo godina od prvomajskih prosvjeda u Chicagu. Tražilo se tada osam sati rada, osam sati slobodnog vremena i osam sati sna. Borili su se protiv izrabljivanja. Neki su poginuli, neki samo ranjeni.
Petak je, prvomajski. Produženi vikend. Svi su vani. Slušaju se govori, održavaju koncerti. Sunčano je. Svi su opijeni, svi se vole. Kruha i igara. Nema valjanja u krvi, nema mirisa baruta. Ovo ljeto nas još čeka svjetsko nogometno prvenstvo. I gomila koncerata. Život je postao ugodan. Nitko iz zone komfora ne izlazi. Porobljeni smo mirisom fažola i roštilja.
Neradnik i lijenčina, nikad nisu u prvom licu.