snovi: do posljednjeg daha

Published on May 3, 2026 at 9:38 AM

 

I.

Ležim na krevetu.

Spavam.

Osjećam dodire.

Nježno ljubiš moje ranjene ruke.

One zacjeljuju.

Svakim tvojim poljupcem, jedan po jedan mjehurić sa ruku nestaje.

 

II.

Moj sin i njegova majka preselili su se u Pazin, na Siciliji.

Otišao sam ga posjetiti.

Žive u velikoj zgradi malog grada, na brdu sličnom Monte Zaru.

Iz njihovog stana vidi se Pula i Šijana.

 

Ona je, po običaju, nervozna.

Ne dozvoljava da se zadržim duže od pet minuta.

Sin i ja izlazimo iz stana.

Po tepihu gmižu dvije male zmije, fluorescentne poput kičastih grafita na fasadama starih zgrada.

Spajaju se u jedno biće i postaju iguana.

 

On i ja odlazimo u ured javnog bilježnika.

Smješten je u whiskey baru, u prizemlju zgrade, pet minuta hoda od njegovog stana.

Dok čekam prijem, sin peca na rijeci preko puta ureda.

Sunce se presijava u vodi.

 

III.

Budim se.

Sam sam u krevetu.

Ruke preplavljene plikovima. Mjehurićima.

Majka umire.

Sin odlazi vlakom do Pazina.

Peca na Pazinčici.

Ja gledam Do posljednjeg daha, remake iz 1984.