poezija: obojana kava crne boje

Published on March 21, 2026 at 12:18 AM

 

 

Ako su crnci obojani, jesu li bijelci bezbojni?

 

Redovito ustajem iz kreveta. Iz sobe rjeđe. Tek kad ostanem bez kave, cigareta, srama.

 

Crna kava u velikoj, do vrha punoj šalici. Srčem. Niz šalicu klize dvije kapljice. Mehanički sam tip. Palac prinesem licu, izvadim jezik, prođem prstom po njemu i obrišem kapljice. Ne razmišljam o dodiru. Napravim ga. Lijeno, površno. Zapalim cigaretu.

 

Šalica kave, do vrha puna.

Prislanjam usta, usisavam vrući napitak u sebe.

Niz šalicu klize dvije kapljice.

Poput ljubavnika izvlačim svoj dugi jezik,

s obje ruke primam je, obližem.

Zapalim cigaretu.

 

Dvije verzije mene. Siguran sam da postoji i treća. Samo sam lijen da je se sjetim.

 

Za ručak samo počastio brancina cvijetom – soli.