Pomaknuo se sat.
Dan postaje duži.
Jučer sam mislio kako danas ću očistiti stan, oprati auto.
Kao i svaki dobar plan, i ovaj je propao.
Rasprsnuo se.
Još u startu.
Sinoć, dok sam te vozio.
Dok si govorila da nemamo budućnosti.
Za razliku od sata, danas se ne pomičem.
Danas, zapravo pišem.
U prljavoj sobi.
Na petom katu.
Nema te.
Niti u online, niti u offline izdanju.
Nedjelja je.
Oblačna, tmurna.
Slušam EKV.
Čitam Sejranovićevog:
Tvoj sin Huckleberry Finn-a.
Ne znam što da s tobom radim.
Blizu smo jedno drugome.
Dijele nas tek godine.
Ulice.
Misliš da sve znaš.
Ugrađujem te.
U Zarez.
Bar code iluzije.
Muškarac sam.
Kakvog ne poznaješ.