Sa zvučnika ST pjeva: kakva divna prom(j)ena.
Sjedim nasuprot vratima, s cigaretom među prstima.
Rukama, uzalud – tražim te.
Smijem se, toj prokletoj navici.
Odavno je u meni umrlo sve.
Samo je bilo teško priznati.
Smrt nas uvijek iznenadi.
Sa zvučnika ST pjeva: kakva divna prom(j)ena.
Sjedim nasuprot vratima, s cigaretom među prstima.
Rukama, uzalud – tražim te.
Smijem se, toj prokletoj navici.
Odavno je u meni umrlo sve.
Samo je bilo teško priznati.
Smrt nas uvijek iznenadi.