Danas ostajem doma.
Sa svojim mislima.
I popit ću; bocu vina.
Ili vode.
Napravit ću rezime,
prebrojit mrtve
i ranjene.
Uzalud su potrošene godine.
Ispred zgrade stroj izvodi radove,
razbija kamen, melje krhotine.
Vrijeme je - za posljednji ples.
Rekao bi Franci: the last fuckin dance.
Sa zvučnika ST pjeva: kakva divna prom(j)ena.
Sjedim nasuprot vratima, s cigaretom među prstima.
Rukama, uzalud – tražim te.
Smijem se toj prokletoj navici.
Odavno je u meni umrlo sve,
samo je bilo teško priznati.
Smrt nas uvijek iznenadi.